Kažu da legenda živi zauvijek, ne zbog imena već zbog svojih dijela, a Talib Mustafović, virtuoz, kako su ga novine širom bivše Jugoslavije opisivale u svojim sportskim biltenima, svojim nemirnim duhom na terenu i u životu, u trenucima poleta i uspjeha svoje karijere, kobnog 1. Juna 1974. godine tragična nesreća je prekinula nit života jednog od najvećih igrača NK Krivaja i FS Bosne i Hercegovine.
Talib je rođen 16.07.1947. godine u turskom Lukavcu kod Tuzle, kao treće od petero djece Alije i Hasnije Mustafović. Odmah po Talibovom rođenju, porodica se seli u Zavidoviće kako zbog posla Talibovog oca, tako i zbog svega što su Zavidovići pružali teških poslijeratnih godina. Na Krivaji, mjestu gdje je rastao uz momke i djevojke, iz istog kvarta iznikli su i veliki fudbaleri kao što su braća Sušić. Veoma je volio Rome iz Rupin dola, a oni su to znali i osjetili i bili spremni ako treba poginuti za njega i to je bila neka spona koja se nije mogla definisati u to vrijeme. Zato su ga neki prozvali imenom Cigo. Posebno je volio pse i kola, i to je bila njegova velika opsjednutost. Prvi je u Zavidovićima provozao Vespu. Znao je svima da se uvuče pod kožu, imao neodoljiv šarm zbog čega su ga djevojke znale okupirati, volio je da jede Jadro keks i sluša glasnu muziku. Bio je jak i izdržljiv. Na Krivaji se niko nije mogao takmičiti u ronjenju ili skakanju na glavu sa rukama uz tijelo. Nije volio školu, ni sistem, ali je cijenio Tita.
Svoje prve fudbalske korake Talib započinje u NK Krivaji i već tada pokazuje svoj talenat, brz i vižljast pred supraničkim igračima.
Prije odlaska u Armiju 1968. godine, Talib se dvije godine obreo u NK Natron Maglaj gdje je ostavio zapažene rezultate. Tokom svog odsluženja vojnog roka, aktivno je učestovovao u fudbalskim selekcija bivše JNA i putovao na susrete po bivšoj SFRJ i Čehoslovačkoj. 
Po povratku ponovo se aktivno uključuje u prvi tim NK Krivaja, ali u to vrijeme upravu kluba potresaju razne turbulencije, i Talib prihvata izuzetnu ponudu FK UNIS Vogošća i u jesen 1970 godine prelazi u novi dres koji mu podiže rejting i u narednim prvenstvenim utakmicama bilježi izuzetne uspjehe.
Podatka radi, Talib je proglašen najboljom lijevom spojkom Sarajevske nogometne zone koja se teritorijalno pružala mnogo više nego što to čini danas.
U UNIS-u ostaje do Januara 1973. godine kada se vraća u svoj stari klupski tim, ojačan, osnažen i spreman za proboj u novoj ligaškoj sezoni. Po povratku u Krivaju, proćudnom igrom, iskustvom i nadsve brzinom, Talib je bio nezaustavljiv pred protivničkim momcima. U trencuima kada su se momčad Krivaje spremala da na terenu domaćih Višegrađana odigraju meč za paćenje i odnesu bodove, NK Krivaja se vratila kući sa tragičnom vjeću o pogibiji četvorice izuzetnih nogomoteša Taliba Mustafovića, Esada Muharemovića, Mehmeda Husića i Senada Sadikovića. Zavidovići su bili skamenjeni i skrhani tugom, a dženaza, ne zapamćena do danas, okupila preko 10.000 Zavidovićana, Maglajlija, Žepčaka, Zeničana, Višegrađana, delegacija iz Beograda FK Crvena Zvezda i Crvenke te cijele BiH.
Tri godine nakon nesreće, NK Krivaja i građani Zavidovića, solidarnom akcijom sagradili su spomenik za smiraj četvorice svojih nogometaša, a Memorijalni turnir između Višegradske “Drine” i “Krivaje” Zavidovići, održavao se svake godine u povodu obilježavanja godišnjice pogibije ove velike četvorke.
Anegdota:
Talib je veoma volio svog psa Vidru, a i ona njega. Znao je sa Krivajskog mosta da zvizne, a Vidra svezana, na njegov pisak, istrgne i kućicu za koju je svezana i ponese za sobom prema svom vjernom gazdi. Jutro kada je Talib poginuo, Vidra je jecala, a kada su javili da Talib više nije među živima, povukla se u svoju kuću i sedmicu dana niti je izlazila van, niti jela, niti pila…jedno jutro su je našli uginulu, kažu ljudi, uginula od tuge.
Zahvaljujemo se porodici Mustafović na informacijama i materijalu koji nam je pomogao u kreiranju članka.
RSS feed Comments
napisao fah, Prosinac 10, 2009
-
- +0
-
-
napisao futur, Prosinac 10, 2009
Ali koje koincidencije(vezano za tekst -hvala Višegradu)čovjek(Višegrađanin)koji je tada dovezao te nastradale momke u Zavidoviće,je u ovom ratu došao kao izbjeglica u Zavidoviće i danas živi u Novom naselju(zove se Samija).
-
- +1
-
-
napisao asmir, Prosinac 10, 2009
-
- +0
-
-
napisao MIaMaci83, Prosinac 10, 2009
-
- +1
-
-
napisao Krunomir, Prosinac 11, 2009
-
- +1
-
-
napisao lili, Prosinac 11, 2009
Naime, rahmetli Talib je otac mog najboljeg prijatelja, mog brace kako ga ja zovem, Mustafović Daniela koji zivi u Vogošći i ima svoju porodicu: suprugu Elviru i dvije prekrasne kćerke Daliju i Dalilu. Mnogo vremena je prošlo dok porodica rahmetli Taliba nije saznala za njegovog sina Daniela koji je Talibova "kopija" i koji sada s ponosom nosi prezime ovog velikog čovjeka. Iako nikada nije imao priliku upoznati svog oca Daniel zahvaljujuci ovakvim pricama kao sto je ova vasa je ponosan na svog oca, ali i veoma sjetan jer Talibovim odlaskom on je izgubio priliku da osjeti ono sto posjedujemo svi mi koji imamo zive oceve, "ocevu ljubav"... Mislim da ce Zavidovcani koji ovo nisu znali, a koji su voljeli i postivali lik rahmetli Taliba u ovom trenutku osjetiti malo srece i ponosa, jer Talib ima svog nasljednika koji istina nije fudbaler, ali je zaista veliki covjek bas kao i njegov otac.
-
- +0
-
-
napisao Prvomajska, Prosinac 12, 2009
-
- +1
-
-
napisao Dragan Matic, Prosinac 15, 2009
-
- +0
-
-
napisao mira jahic, Prosinac 20, 2009
-
- +0
-
-
napisao Rasid,Mrkonja,HEIDELBERG, Ožujak 24, 2010
-
- +1
-
-
| » > |
|---|
Hvala
San Francisco